Budući da fektečekrski portali ne djeluju iz sistemske potrebe za meta-analizama ili sintezama društvenih procesa, već su dijelom žrvnja informacija čiji je ciklus valjanosti od 12 do 24 sata, i stoga se ne mogu izmaknuti, uzeti si dovoljno vremena da prouče sve aspekte neke informacije, a kamoli da ih prouče znanstveno i objektivno, obilato financiranje fektčekera neće riješiti ovu društveno-medijsku krizu. Također neće učiniti ljude ni medijski ni politički pismenijima. To ipak ne znači da takvi projekti nisu korisni. Jesu, za povećanje cijene rada u medijima, za nova zapošljavanja, za regrutiranje novih talenata, za plasiranje javnih informacija koje mejnstrim ponekad propusti kvalitetno popratiti jer eto baš upravo događa neki srcedrapajući ili moralni skandal koji nosi more klikova, pa time i more prihoda.

Sve to zaista doprinosi otpornosti sektora, pa utoliko ima smisla. Međutim, zbog političkog i emotivnog naboja koje ljudi imaju prema temama poput Covid epidemije i klimatskim promjenama, te zbog plitkosti obrade informacija, ne mičemo se zapravo s mrtve točke. Nijedna od organizacija kojima su podijeljena sredstva iz NPOO za fektčeking najvjerojatnije neće se približiti pronalasku rješenja za one društvene probleme koje će ovim sredstvima dobiti priliku adresirati. Fektčekerski mediji nemaju sistemsku snagu da se izdignu iznad kratkotrajnog života pojedine informacije, da je vide u povijesnom i socioekonomskom kontekstu i vjerojatno baš zato i dobivaju obilna sredstva. Jer kao što kaže onaj mem, nitko ti neće platiti obrazovanje uz pomoć kojeg ćeš ga srušiti s moći.