Da dam kontekst: vozio sam baku danas ujutro na neki pregled. Obavimo mi sad to, i vraćamo se po Heinzlovoj te dolazimo na križanje sa Vukovarskom gdje je nekom čovjeku krepao manji dostavni auto. Ja na prvu nisam skužio ali izlazi lik iz auta, te kako sam ja bio iza njega, pita me da mu pomognem da ga push-startamo. Iza mene kolona, ja guram sam taj dostavni s njim unutra, imam osjećaj prolazi 3 minute, od toga pol vremena crveno, i NITKO ne dolazi pomoći. Nakon te 3 minute dolazi neki lik koji pokušava pomoći da zajedno ga push startamo ali ne ide, i kaže meni lik da samo odguram ga sa strane (sto ima smisla naravno), i onda ODE! Znači ne bi mi mogo tih 30 metara pomoć ga još odgurat. Svima onima što su čekali u koloni da ja sam odguram jebeni dostavni, dabogda vam auto krepao na najduljem mostu/nadvožnjaku u Hrvatskoj na autocesti da ga morate gurat sami uzbrdo. Takva apatija da čovjek ne može vjerovati…
Kapitalizam nas svakodnevno trenira da je neisplativo “trosit” vrijeme i energiju na druge. Pocnes zaostajat za konkurencijom ako to radis. To i gledanje na sve kao posao pa je guranje auta “neciji tudji posao, a ja imam svoj”.
Meni je neshvativo to jer su i oni čekali u redu i gledali mene kako guram…
Je, ne razumijem ni ja
Nažalost Zagreb je postao takav zadnjih godina, svi gledaju svoga posla i stalno se žure. Ljudi si misle “ne moram ja, bude netko drugi”. Žalosno
To je tip razmišljanja “netko drugi će …”, čini mi se da je izreka homo homini lupus est u potpunosti zaživjela.
Meni je prije godinu dana tako stao auto na semaforu, upalio sam sva 4, izasao i pokusavao ga odgurati sa strane, jedina reakcija je da su mi svi nervozno trubili kao da iz gusta blokiram promet. Na kraju je stao neki vozac kamiona i bez rijeci mi pomogao odgurnuti ga sa strane.
deleted by creator
